TRYING TO BE:)

ponedjeljak, 17.04.2006.

obavijest

odlučila sam du ću neću više pisati ovu priču, barem ne na blogu, jer mi je to bez veze. imam još samo jednu molbu: čitam (obavezno) mary m. postove, i mislim da bi još jedan blog mogla redovito čitati (te neke dnevnike). molim vas da mi javite koje, odnosno ko najbloje piše. kizzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz

- 08:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.04.2006.

ČETVRTAK

**na putu do skole**

ujutro sam se za školu sredila s faithinim stvarima (naravno, ona to ne zna)! uzela sam njenu ljubičastu minicu (obožavam ljubičasto!) i krem majicu. mary mi je napravila frizuru, a onda je odjurila u školu jer je kasnila (zahvaljujući meni).
mislim ipak ce po mene doći mark… mislim da sam se totalno zatreskala!!!!!!!

**17:10 h**

poslije škole je, naravno, mark došao po mene. svi su se čudili…nije baš uobičajeno da me kući vozi neki prezgodan frajer! mark je baš super, čak mi je i otvorio vrata auta!

kad smo stali, mark je rekao da pričekam. izašao je i otvorio mi vrata, pa čak i pružio ruku! nisam mogla vjerovati… to mi još ni'ko nije napravio! onda mi je otvorio ulazna vrata i pričekao da uđem! u dnevnoj su sobi bili g. i gđa dowson.

gđa dowson: hej, tu ste! kako si dru?
ja: ovaj… super!
mark: mama, pozvao sam ju da mi nešto sredi na kompu!
g. dowson: da, siguran sam da je samo to!


zacrvenila sam se.

mark: tata, ne budi neugodan!
g. dowson: oprosti dru, samo njega malo zafrkavam!
ja: ma… ništa.

krenula sam prema kompjuteru u dnevnoj sobi kada me mark povukao za ruku i pokazao mi prema stepenicama.

ja: a kompjuter…
mark: pa gore je!


ušli smo u sobu. bila je prilično uredna (pogotovo za jednog dečka). sjela sam na stolicu ispred kompa.

mark: hoćeš što popit?
ja: pa… ovaj… može neki sok.
mark: pa to znam! nisam ni mislio da ćeš viski! nego, 'oćeš cedevitu?
ja: može.


otišao je. ja sam razgledala sobu. po mojoj arhitektskoj procjeni… oko 30 m˛! prilično velika!

mrak: izvoli. vidim da se baviš razgledanjem sobe!
ja: pa… ovaj… oprosti…


totalno me zbunio.

mark: ovaj…

zazvonio mi je mobitel. poruka.

ja: oprosti…


mary (poruka): pa, dobro gdje si ti? svi smo zabrinuti… čak sam i harryja dovela?!?!?!
ja (poruka): sorry, totalno sam zaboravila… kod marka sam. tebam mu nešto srediti…
mary (poruka): samo naprijed curo! p.s. nisam tvojima rekla, rekla sam da nešto pomažeš jane.
ja(poruka): punoooo hvala:))))


ja: oprosti… mary me nešto pitala…
mark (nasmijao se): ma ništa!


u sobu je ušla gđa dowson.

gđa dowson: dru, jel ti znaš, jel tanya još kod faith?
ja: mislim da je. mislim, nije nosila stvari u školu…
gđa dowson: da, da, oprosti… hoćete nekih kolača? imam krempite?
mark: ja ne mogu!
gđa dowson: dru?
ja: ne bih, hvala.


izašla je.

ja: ovaj… što ti ne velja na… ovaj, na kompu?
mark: evo…


pokazao mi je neke prozore… ja nisam mogla razmišlati…mislim, kako, pa bio je pokraj mene!

mark: dru, kako te drugi zovu, dru ili lauren?
ja: ovaj… dru, kraće im je.
mark: onda ću te ja zvati luren!


nasmijao se. i ja sam.

mark: onda… jel znaš to srediti?
ja: pa… ovaj… probat ću.


pritiskala sam neke gluposti, a da uopće nisam znala šta stišćem!

mark: čekaj da vidim jel valja!


pomaknula sam se, a on je sjeo pored mene (do sada je klečao). drhtala sam kao nikada do sada!

mark: gle, stvarno valja! puno ti hvala!
ja: ma… ništa!
mark: morat ću ti se nekako odužiti.
ja: hm… ovaj… nije potrebno.
mark: naravno da je! što bi mogli… znam! vodim te u kino! naravno, ako tebi odgovara…


nisam mogla vjerovat! zove me van! dobro, znam da je to iz zahvalnosti, ali ja volim biti pored njega!

ja: može! ovaj… dobro.


nasmijao se. ja sam bila zbunjena.

mark: ok! jel ti možeš u… u nedjelju?
ja: da, nedjelja je uvijek dosadna, pa… može!


opet mi je zazvonio mobitel, ali ovaj put nije bila poruka.

ja: halo?
mary: sorry što te prekidam, ali moraš brzo doći! zvala je jane, sva sreća da sam se ja javila. ona dolazi!
ja: ok! evo me! p.s. thanks!


poklopila sam.

ja: sorry… ovaj… moram ići.
mark: ok. jel onda može subota oko… oko 17:30 h?
ja: ok!
mark: ajde, odvest ću te!

**18:17 h**

uletila sam u kuću. u hodniku su se (po običaju) ljubili faith i jackob. tata je izašao iz dnevne i glasno se nakašljao, a ni jackob, ni faith nisu marili. odustao je i otišao u WC. ja sam ušla u dnevnu, a tamo… tamo je bila jane!!!!!

mama: dru?
ja: hm… ovaj… bog.


mary mi se sa strane ispričavala.

mama: jel ti nisi trebala biti kod jane?
ja: pa… ovaj… jesam.
mama: a kako je onda jane tu?
ja: pa… ovaj…
mama: zašto si lagala?


morala sam nešto brzo smisliti.

ja: pa… i… i nisam!
mama: a kako to, molim te lijepo?
ja: pa… ja sam bila kod jane…


jane me upitno pogledala.

mama: a-ha…
ja: …ali smo se onda jane i ja posvađale! i onda… i onda sam ja lijepo otišla kod… kod… kod holly!
mama: da? a zašto onda jane nema pojma o tome?
ja: pa zato što mi svojim mamama ne govorimo kada se s nekim posvađamo!!!
mama: a što jane radi ovdje onda?
ja: pa valjda se došla pomiriti!
mama: jel to bilo tako jane?
jane: je, gđo fricker.


mary se nasmijala. ja sam bila jako ponosna svojom pričom!

- 07:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 07.04.2006.

SRIJEDA

**14:39 h**

kad sam se vraćala iz škole naletjela sam na neku slavnu tipicu, ali problem je u tome što ne znam 'ko je ta!!!!! mislim, naletila sam na nju i počela se ispričavati, a ona mi je (valjda da me se riješi) dala brzinski autogram! sad bi ja po tom potpisu trebala znati ko je, ali ima tako neuredan rukopis da je to strašno!!!!!!!!! niko iz moje obitelji ne zna pročitati (a vjerujte mi da tata ima strašan rukopis, pa mora znati i pročitati strašan)!!!!!!!!! nitko!!!!!!!!!

**19:40 h**

ha! nisam ni mislila! jackob se vratio (bio je u njemačkoj, ne znam zašto)… i to ravno nama u kuću!
iako je zagrijan za faith, mora se priznat da je odmjeravao mary (ne može se poreći da je vrlo zgodna)! faith se pravila da ne primjećuje, ali ga je držala podalje!

poslije ručka je došla i kate. što je to dijete iritantno! pred mamom se pravi anđelčić, a hope nagovara na svakakve gluposti. jednom joj je rekla da legne nasred ceste i, tek, kad vidi auto da se makne! tom djetetu svašta padne na pamet!

poslije je faith pozvala tanyu i marka. oboje su došli! oboje! kada su mama i tata bili vani, hope i kate u vrtu, mary pisala zadaću, a faith i tanya 'ko zna gdje, mark i ja smo ostali sami u dnevnoj sobi.

mark: čujem da se razumiješ u kompjutore.
ja: da… 'ko ti je to rekao?!
mark: pa, faith…
ja: faith? ona me ikad spomenula?!
mark: pa… da… mislim, znam da se ne slažete baš najbolje…


faith me spomenula?! i to je nešto!!!!

ja: najbolje?! uopće!!! uopće se ne slažemo!!!!!!
mark: dobro, dobro, ne moraš vikati!
ja: sorry, uživila sam se!
mark: da, da, dobro, sorry… nego, htio sam te zamoliti da mi nešto središ na kompu… nešto sam smrdao.
ja: pa, mogu probati, ali… ali to bi značilo da moram doći kod tebe.
mark: pa, da. mislim, jel to problem?
ja: ne, ali ja nikada nisam bila tamo…
mark: pa ja ću doći po tebe, samo kad se dogovorimo.


mark se cijelo vrijeme smijuljio, a ni u jednom trenutku nije pokazao gađenje ili tako nešto, pošto sam ispala glupa!

ja: da, ok. samo… samo što tanya neće bit baš najsretnija!
mark: molim? tanya? pa ne moram ja nju pitati!


uto je ušla mary u sobu, ali kad nas je vidjela same brzo je izašla (ona jedina zna da mi se on svidio). ja sam izašla za njom.

mary: vrati se brzo u sobu, nisam htjela smetati!
ja: ma nisi smetala, samo smo razgovarali!
mary: znam, ali… ali možda poslije!
ja: ma daj! 'ko da bi on mene pogledao!
mary: pa, zašto ne? lijepa si, zgodna…
ja: daj, molim te! svi znaju da nije tako!
mary: s tobom ne vrijedi razgovarati! sad se lijepo vrati u sobu!
ja: ok, hvala, ali što si ti htjela?
mary: ništa!


vratila sam se u sobu. mark je prebacivao programe.

ja: sorry…
mark: ma ništa! što te trebala?
ja: ma nešto za školu…
mark: idete u isti razred?
ja: ne, ali… ona ide u drugu školu…
mark: koju?
ja: ma ne znam… nešto s h!


osjetila sam da sve više dršćem!

mark: aha! kad bi ti mogla to za komp?
ja: ma… ne znam… kad god ti možeš.
mark: može da te pokupim sutra poslije škole?
ja: ok


sad su ušle faith i tanya.

tanya: ej, ja ću ostati spavat!


nisam ni mislila!

mark: ok, onda ja idem kući.
faith: pa možeš i ti ostati!
mark: mislim da ipak neću! onda, dru, jel smo se dogovorili?
ja: da, ok!


mark je otišao.

faith: ti si se nešto dogovorila s markom? što?
ja: ma ništa važno!


iskakutala sam iz sobe sva sretna… ravno u fathinu sobu!

- 15:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.04.2006.

UTORAK

**16:43 h**

danas je bila baka (tatina mama). što je ta žena nemoguća! tata joj nije rekao da se mary uselila jer bi stalno prigovarala, a ovako (pred njom, mislim) ne može. uglavnom, došla je i kada joj je mama napravila kavu, rekla je da imamo novca za činčarije, a za normalne šalice nemamo. mama je preokrenula očima i pravila se da joj to ne smeta. zatim je baka počela s previše prašine djeci (iako mama briše prašinu tri puta tjedno!), koja navodno škodi djeci; neuredno složenim knjigama; čašama po cijeloj kući…

mary se sa strane smijuljila, a mama joj je rukama pokazivala da baka nije baš najnormalnija žena na svijetu, na što se ona još više smijala.
najgore je bilo kad je baka rekla da trebamo češljati tepihe! tu se tata počeo gadno svađati s bakom. mama je stala na bakinu stranu, na što je baka bila ponosna. onda su se mama i tata počeli svađati, a baka je komentirala svaku(!!!) njihovu riječ! e, sada su se i mama i tata počeli svađati s bakom! onda je faith dodala da se baka vrati u selendru odakle je i došla. tu su svi pukli na faith, a baka je počela plakati.

i dok su se svi ljutili na faith baka je rekla da su sva njihova djeca neodgojena i da oni ne znaju odgojiti djecu! sada je tata stvarno puko i istjerao baku. rekao je da se ne vraća dok ne bude imala barem 53 komplimenta za svakoga!
svima nam je laknulo.

- 17:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

PONEDJELJAK

**13:30 h**

škola je bila užasno dosadna! za vrijeme odmora sam ispričala april ono u vezi s mary. ona misli da je to super. dogovorili smo se da ćemo napraviti party dobrodošlice (kod mene, naravno), a pozvani su svi koji je znaju. jedva čekam da odemo po nju!

ja: jane, jel ti možeš doći ranije da mi pomogneš pripremiti?
jane: da, naravno! kad?
ja: pa, ako je party oko šest… dođi u… dođi u dva!
jane: ok, ali jel to nije malo prerano?
ja: molim, prerano?! ali mi moramo još u trgovinu…
jane: dobro, dobro! ne moraš mi dati detaljan opis… to ćeš ionako napraviti kad dođem!
ja: ok, moram brzo kući jest i reć mojima za party! sigurna sam da će faith biti oduševljena!


**13:50 h**

ok, jedna dobra vijest! faith neće bit kod kuće kad bude party – ostat će kod tanye spavat! jupiiiiiii!

**14:20 h**

zamisli ti ovo… po faith je došao tanyin brat mark! on je pravi slatkiš! mislim, vidjela sam je njega i prije, ali ono… ima svjetlo-smeđu kosu, plave oči i prilično je visok! pravi slatkiš! a čudo je to što se čini da je totalno hladan prema faith! čudo!

party je u pripremi.

**03:05 h (utorak)**

party je bio super! bilo nas je četrdesetak… mary je bila oduševljena… ali, ja… ja sam morala napravit cirkus! kako više nije bilo mjesta za sjest (umorila sam se jer sam plesala), sjela sam na kuhinjski stol i… i cijeli se strušio i… i sve na njemu se porazbijalo!!! strašno!!!! ali dobro, osim što ću sutra (odnosno danas) morat snosit posljedice pred mamom i tatom, party je super ispao jer smo imali čemu se smijati (ili su oni imali kome se rugati, ali mi nije smetalo)!!!!
jane je ostala prespavati.

- 20:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

NASTAVAK NEDJELJE

**14:00 h**

faith: molim???? pa vi niste normalni!!!!! ta je mala prava napast!!!!! ne mogu vjerovat da mi se to događa!!!! nije dosta što moram živjeti s dva freaka, sad ću još morat živjet i s tri!!!! pa ne mogu vjerovat!!!! u školi će mi se smijat!!!!! morat ću nositi masku u školu…………


mislim da je ipak saznala!!!
Ona nije normalna (faith)! diže toliku frku samo zato što jedna super cura dolazi kod nas! i onda mene zove freakom! da, i da ne zaboravim spomenut: ona je bila u dnevnoj sobi (dolje), a ja u svojoj (gore)!!!!! i onda meni kažu da sam ja grlata!!!!

**17:15 h**

poslije sam se sjetila da mogu nazvat jane. došla je odmah, u manje od pet minuta. sve sam joj ispričala (pričala sam tako brzo da ne znam jel me šta shvatila), a ona je u početku bila ljubomorna (nije rekla, al se vidjelo), a onda se sjetila da je i ona cijelo vrijeme kod mene – sigurno(!!!) više nego u svojoj kući.
i tako smo se veselile kad sam skužila da je faith toliko pošizila da je nazvala tanyu da dođe. ova je tako brzo doletila…….

faith: slušaj ti freakušo! to što ćeš biti još jedna ti, ne znači da imate ikakva prava!!!!
ja: pa šta se ne odseliš ak ti tolko smeta?
faith: zato što bi to tebi odgovaralo! no, kad ti dolazi ta…. no, ta još jedna freakuša?
ja: nemaš ju pravo tako zvat! šta ti je ona skrivila?
faith: isto što i ti?
ja: ok, sad mi reci šta sam ti ja skrivila?
faith: još nisi skužila? rodila si se!!!!
hope: smirite se već jednom, normalni se ljudi ne svađaju!
faith (hope): da, to nam objašnjava zašto se ti nikad ne svađaš!


tu se i jane umješala. uvijek stane na stranu hope (zato što joj ona jednom nešto pomogla, ne sjećam se više što…).

jane (faith): daj se smiri, šta ti je ona skrivila?


faith je zalupila vrata sobe (uvijek to radi).

hope: hvala, ali ne moraš me braniti…


konačno neka njena smislena rečenica. i ona je otišla. jane i ja smo nastavile sa slavljem.

- 19:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 04.04.2006.

NEDJELJA

**10:30**
probudilo me zvono na vratima. sišla sam dolje jer više nije bilo smisla pokušavat zaspati. došla je tanya – faitina naj frendica. zavirila sam u dnevnu sobu. mama i tata su razgovarali, a hope je štrebala matku. nisam htjela smetati (ili bolje rečeno bilo bi mi dosadno), pa sam se vratila u sobu. nisam imala šta raditi….. kad je netko pokucao na vrata. znala sam da je mama jer jedino ona kuca.

mama: jel možemo razgovarati?
ja: da, no frks!
mama: znaš… jel bi ti imala šta protiv da djeliš s nekim sobu?
ja: ne dolaze valjda opet oni dosadni bratići? mislim, zašto oni uvijek moraju zaposjest moju sobu…
mama: ma, ne. tata i ja smo mislili… znaš onu tvoju prijateljicu mary…
ja: matthews?
mama: da… ona nema roditelje, jel tako?
ja: da, u internatu je.
mama: pa, mislili smo da se ona doseli kod nas…
ja: DOSELI??????
mama: pa, da… mislim, ti si dobra s njom… jel bi imala šta protiv?


nisam mogla vjerovat svojim ušima! jel to moja mama?!

ja: da, naravno! mislim, ne bi imala ništa protiv!!!!
mama: dobro, mi smo razgovarali tamo s onim ljudima, oni nemaju ništa protiv! mi se samo trebaš s njom dogovoriti.
ja: ok! idem ju sad odmah nazvati!


**12:21 h**

sad sam razgovarala s njom (mary). tekla je da su moji već razgovarali s njom i da nema ništa protiv. kako je to super!!!! ne mogu vjerovat!!! Ja ne mogu vjerovat da će se do stvarno dogoditi! jedva čekam! sutra se useljava!

p.s. mislim da hope i faith ne znaju ništa o tom. ja(!!!) im neću ništa reći, pa neka sutra dožive infarkt (mislim da neće baš biti najsretniji)!!!!!!! jupiiiiiii!!!!!

- 19:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SUBOTA

**13:20 h**
prije sam gledala film u kojem je jedna žena, kad je prekinula s dečkom, otrčala na livadu i plakala. uvijek mi se ta scena činila tako nestvarnom…. ali, evo, sada ja to radim; plačem zbog dečka koji me ostavio zbog faith! ne mogu vjerovati! uvijek mi se to događa! da, i ako sam zaboravila spomenuti….. na livadi sam!!!!!

**17:52 h**
sad mi je faith ušla u sobu, a kao i uvijek nije pokucala.

faith: još uvijek cmizdriš zbog tog malca?
ja: john nije malac, kad ćeš to shvatit!
faith: no, kako god! uglavnom, jesi ti opet(!!!) uzela neku moju majicu? naprimjer, onu ljubičastu?!?!?!?!?


otišla sam posramljeno do ormara i dala joj tu majicu. nije mi bilo jasno kako uvijek skuži da sam joj nešto uzela, a ima puna tri(!!!) ormara robe!!!!

ja: ljubičasta ti ionako ne stoji!


**18:10**
ponovno je ušla u sobu (faith).

faith: freak, sada lijepo izvadi svu moju robu iz svog(!!!) ormara, ili….

mrzim kad me zove freak! Mislim, ko da ona nije čudakinja! zašto me jednostavno ne zove lauren ili dru, kao i svi ostali????

ja: nisam freak! ne dam ja svakom dečku nogu za 3 sata! da… ili, što??
faith: znaš ono…… ono kad si markirala…..
ja: molim, odakle ti to…
faith: imam ja svoje izvore…. uostalom, nije to ni bitno! no?


tko je mogao reć faith za to?

Ja: nije valjda john?
faith: ko? a, onaj tvoj…. ne, nije, blefirala sam! kad si već priznala….


ne mogu vjerovat! ne mogu vjerovat! uvijek padnem na to! joj, što ju mrzim!!!!

otišla sam do ormara i izvadila crvenu majicu, bijelu minicu i rifle. dala sam joj samo da se što brže makne, živcira me! otišla je zalupivši vratima od sreće što me opet(!) nasamarila!

faith me toliko naljutila da više nisam mislila na johna. otišla sam u dnevnu sobu, a tamo je bio uobičajen raspored; tata visi na hladnjaku, mama i hope gledaju film i komentiraju, a faith nema. odlučila sam se za film (iako, da ga i faith gleda, radije bih izabrala hladnjak). u filmu je neka žena ošamarila nekog tipa, a hope ( valjda su joj tako dali ime jer su se nadali da nakon dva promašena slučaja – mene i faith – dolazi treća sreća) je promrmljala "opaliti šamar znači sebe povući za rep."

ja: o, moj bože, hope, šta ti to znači?
hope: ti to ionako ne bi shvatila!


što mrzim kakd to kaže! mislim, ona ima 13 godina, a ja (skoro) 16 i onda ja ispadnem gulpa!

- 18:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #